Kraljica memoara

nedjelja, 01.07.2007.

Khm... Jebentizoru, svi pišete pjesme! Prije nego za milost zamolim Svuci mePo svakoj suzi tuci me Kao dijete kazni me Kao ženu spasi me Tako mi malo treba Da te prezirem Još mnogo manje Da ti se ne opirem Sav bol u meni ostavi Odeš li to mi jeBolje od ljubavi Hiljadu razloga jeDovoljno dobrih da bih mrzila te U ovim noćima bez dušeKoja plače za nama Hiljadu razloga jeJa tražim jedan da bih voljela te Pa makar bila anđeoSama na stupu srama

CHUCKIRANJE VARIČELA Ok, dopizdile su mi cajke. Od sad slušam samo Chucka Norrisa, zauzvrat će mi dopustiti da živim. Ispalila sam glavom, varičelozni kućni pritvor mi baš nije mio. Whatever, barem se mogu zabavit stvaranjem novih ožiljaka na maminom i tatinom remek-djelu. Danas sam prvi put napravila rutu malo veću od one dosadašnje (soba-WC, i obratno, nekad) i izišla u grad. Osjećam se kao vampir, idućih par dana smijem izići samo navečer, a oni koji me malo bolje poznaju iz toga mogu zaključiti koliko mi to teško pada... Yoy! P.S.- Ubuduće ću sve svoje ispade pripisivati slabom imunitetu. Tko mi ne povjeruje, biti će chuckiran.

utorak, 12.06.2007.

RINTAM I tako moja kolegica do mene uporno tipka po mobitelu, a meni miloooo. Briefly, dođoh do conclusiona da mi je blog baš cool i da ću ga nastavit pisati. Hiljadu razloga je da te usred noći okrenem mahi mahi mahinalno. Dok čerge pokraj njega idu, on stoji u mini mini mini suknji. Sećaš li se lepi grome da samo pijan mogu iz inata tebi samo tebi biti jedna plavuša koju mogu svi da kupe za par minđuša. Udara u glavu ko šampanjac tetovaža na leđima golim, jer ovo više nije ljubav nego ratovanje kraljice trotoara. Plava ciganko, igrala si prljavo prljavo, ali u međuvremenu naći ću ti zamjenu. Zašto baš ti moja ikono sa zida pitaš da li ona zna tko sam ti ja i što sam ti značila, a čujem u Beogradu se gleda Villa Maria devet hiljada milja ispod mora, dok iskorištavaš moje mane. Samo sam htjela ukazati na činjenicu da sam počela slušati cajke i da mi je baš cool. OŠINIII!!!!!

subota, 14.04.2007.

ISTE CIPELE Tko je to sad tu I tko su ti ljudi na cesti Svi u glas govore A ti samo htjela bi sjesti Ne znam zašto plačeš Ni zašto se čuju sirene Čemu sva ta svjetla To sigurno nije zbog mene Gle, tamo netko leži Ne vidim baš sve Smiješno, mislim da nosim Iste cipele Imali smo sreću Dobro je da kasnimo Zamisli kako čudno Baš tu je pred mojim ulazom Bojim se da je loše Uopće se ne miče Nije mi baš jasno Zašto mu ti nosiš cvijeće Gle, tamo netko leži Ne vidim baš sve Smiješno, mislim da nosim Iste cipele I tko sebi daje za pravo Da sve zaustavi Pristajem samo na jedno Da netko nekog na kraju ostavi

srijeda, 04.04.2007.

Započela sam početak! Bilo bi lijepo... Bilo bi stvarno lijepo i neopisivo srdačno... Bilo bi, dapače, SAVRŠENO kad bi me jebene profesorske bakice i djedice pustili da u miru prespavam radni staž i probudim se na prvu penziju! Ne mogu više! Dosegla sam plato znanja i vježbe! Možda sam malkice nerealna, uzevši u obzir da još uvijek nisam počela raditi ništa da se pomaknem s mrtve točke u mom obrazovanju, ali mislim o tome... A lot... Ipak mi treba vremena da natjeram svoje malo dupence na nekakvu akciju... Barem 2 i po mjeseca... I razmišljanje o problemu je neki početak! OK, let's go! Mislim da ću nastavit s ovim počinjanjem do daljnjeg! YEEEEHHHHAAAAAWWWWW!!!

subota, 17.03.2007.

Les affaires de ma famille Obiteljski život mi je u rasulu, a još nisam ni u braku... U svađi sam s ostatkom obitelji (osim s tatom... moram biti nečija mezimica...), jer sam, citiram, neozbiljna, svojeglava, lijena...itd. Godine i navedeni bračni status mi dopuštaju određenu dozu neozbiljnosti, tuđeglava ne želim biti, a spavanja do podne se ne bih ni zbog koga odrekla. Yabbi ga, uživam u studentskom životu dok mogu.Sestrama pomažem s djecom kad mogu i kad mi se da, imajući na umu da njihovi životni problemi najvjerovatnije čekaju i mene. Mislim da ću uživati u slatkom iščekivanju... Kako bi rekla naša lokalna ultramegagigacool supersonična celebritalna starleta: ja neču da meni neka gnjida govori koliko ču ja jest!!!

utorak, 06.03.2007.

Just joking, man... Nije šala da stvarno ne znam zašto ne napravim nešto od svog života umjesto da blejim u ovaj ekran, ali ipak sam odlučila napisati novi post. E, pa: NOVI POST!!! E, da. Nešto sam zaboravila. Budući da moj dragi frend nije htio slušati moje prekrasne živopisne poeme dok ga je boluckao zubić, odlučila sam ih objaviti. Šteta prekrasnih živopisnih poema... Šteta frendovog uha (onog manjeg, lijevog), ostalo je uskraćeno za opijajuću ljepotu mojih stihova... Baš šteta... ODA ZUBU Kad je zubić mali Krenuo na putovanje Izazvao je kod Nikše Veliko sranje. Ne može progutati Ni kvalitetni šmrkalj Jer zub ne boli Samo kad je šupalj. Oj, zubiću Nikšin mali Samo nastavi svoj put Razdjeviči mu barem desni Ali ne budi previše krut. PIONIRSKI ZUBIĆI Hej, zubići maleni Mi smo napast prava Svaki put kad rastemo Nekog boli glava. Pojest živce i zajebat raspored To je pravo naše Smršavit ćeš uz toliko kaše. ZUBECHE MODE Ja sam tvoj personalni umnjak Netko tko boli te I nervira te. Ja sam tvoj personalni umnjak I zato poštuj me I ne vadi me. Ja sam tvoj personalni umnjak Zajebi spavanje I žderanje. Ja sam tvoj personalni umnjak Pojedi tablete Il' upucaj se. HAIKU Zubić mali Velika bol vlada Nikša pati. THOMPSON & ZUB Zaustavi se umnjak Pit'o bi te nešto Koji kurac radiš Donijet ću ti kliješto. "Razaram ti desni Baš sam karabaja A kliještima možeš Sebi iščupat jaja." Što mi je sa licem Kažu, nateklo je Prljave se misli U tvojoj caklini kroje. "Izgledat ćeš k'o čoban Kad završim s tobom Znaš da imaš posla Sa pokvarljivom robom."

Koji kurac sjedim ispred kompjutera i blejim u ovaj ekran? Koji kurac sjedim ispred kompjutera i blejim u ovaj ekran?

subota, 24.02.2007.

Not crazy, not crazy, not crazy, NOT! Rekoše mi danas da sam luda. Ok, ok... stalno mi to govore... To nije u redu, samo sam blago...posebna! Naime, trenutačno stanje u mojoj glavi je jednako stanju prosječnog dvadesetogodišnjeg mozga (dvadesetogodišnjeg oposuma...) i ne vidim ništa loše u izražavanju svojih misli (na krajnje čudan način...). Rekoše mi također da bih trebala posjetiti psihijatra (ili možda cijeli konzilij...). Uglavnom, ne slažem se s njima (iako imam neku čudnu opsesiju zagradama...). Ma, idem ja večeras u život (kojeg u Dubrovniku NEMA), napit ću se momački (ili djevojački...) i dokazat ću svima da sam u biti normalna (yeah, right...). Pozdrav mojoj Makaranki uz stihove: YOU SPIN ME RIGHT ROUND, BABY, RIGHT ROUND, LIKE THE RECORD, BABY, RIGHT ROUND, ROUND, ROUND!I dragome Mahatma Baldiju uz: YOU LOOK LIKE YOU'RE LOT OF FUN!Heh heh heh... (heh).

četvrtak, 22.02.2007.

I'll do my LOL in the rain Danas sam došla do zaključka da dubrovački odvodni kanali služe jedino i isključivo za zapišavanje. I tako, pada ta kiša, ljudi jedu ta govna i kupuju gumenjake da bi mogli uplovit u vlastito dvorište... Nije da se ovdje ne priča o tome, skromno ću priznati da živim u elitnom dijelu grada (dobro smo opskrbljeni naftom, what a joy!), ali jebeš grad koji je u svakom smislu riječi na vodi (kako bi rekla inozemna raja). Trebalo bi u vozačku školu uvesti manevre izbjegavanja mini-jezeraca poradi očuvanja života i opće suhoće dragih nam stanovnika... Inače sam sasvim ok. Bojim se da bi mi Lex Luthor mogao postati uzor. Ubijmo kišne oblake! Let the sun shine! Throw Superman down the well! Ok, malo sam pretjerala... E, da, imam poruku za drage MIKUD-ovce: Lex Luthor se naravno odnosi na izmišljenog lika, ne na mr. Ementalera... Tschüß!

<	srpanj, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv